KAKO SE DJECA NOSE S KRITIKOM?

Svaki roditelj za svoje dijete želi samo najbolje. Ponekad u najboljoj namjeri može pogriješiti i u djetetu izazvati negativne osjećaje. Upravo o tome kako djeca prihvaćaju kritike, te kako bi roditelji trebali postupiti kada dijete napravi neku pogrešku u svom članku govori autorica Kristina Bačkonja.

Vrlo često dok su djeca mala i još idu u vrtić roditelji rade većinu stvari umjesto njih, kao npr. vežu im vezice, hrane ih, pospremaju razbacane predmete i ostali nered umjesto njih, te još puno toga. Autorica se osvrnula na rečenicu Abrahama Lincolna: "Pravo na kritiziranje ima onaj ko je spreman pomoći.". Kada se kritika koja je usmjerena djetetu odnosi na njegov identitet, tada takva kritika u sebi ne sadrži ni malo želje za pomoć djetetu i na njega može ostaviti posljedicu razvoja ogorčavajućeg uvjerenja. Ono se počinje doživljaviti tako i njegovi postupci se podudaraju sa očekivanjima koje ono ima o sebi. Kao primjer ću navesti sljedeće, kada roditelji djetetu često govore da je nespretno,  kad odraste neće se baviti sportovima ili nekim drugim izazovima jer misli  da nije u stanju to uspješno oderaditi. Neki roditelji previše očekuju od svoga djeteta, na takvu kritiku dijete se može adaptirati na dva načina. Prvi način je da se počne prežestoko boriti za sebe i svoje stavove, a drugi je da se pod svaku cijenu trudi ispuniti nerealna očekivanja roditelja. Ako se pak od djeteta ne očekuje ništa ono se može razviti u malog perfekcionista, te kasnije biti nezadovoljan jer je jako teško biti potpuno savršen u svemu.

Kako se djeca nebi razvila u ovom negativnom smjeru treba ih poticati na samostalnost. Omogućiti im da pomažu u čemu god mogu od naranije dobi. Kritike uvijek treba usmjeriti na njihovo ponašanje, te im uvijek ukazati na  pozitivne stvari kako bi  se kod njih izazvala pozitivna reakcija. Uvijek će rađe popraviti nešto ako ih se pohvali i ako se i iz te pogreške izvuče nešto dobro. Uvidjeti će kako mogu sve kada žele.

Smatram da je jako važan način na koji se dijete kritizira. Slažem se sa svime što je u svom članku rekla autorica Kristina Bačkonja jer mislim da bi svako dijete trebalo od najranije dobi pomagati roditeljima i da bi im se trebala dati mogućnost da sudjeluju u svemu u čemu mogu, kao npr. vezanju tenisica, hranjenju i ostalom. Taođer mislim da je jako važno da ih se kritizira na način da ih kritika potiče na pozitivne stvari koje su napravili, te da se od njih ne očekuje da naprave nešto što ne mogu. Roditelji ne bi trebali raditi sve umjesto svoje djece i onda kada dođu u školu od njih očekivati da sve to rade sami onda ih  kritizirati  kako to neznaju. Treba ih učiti od malena i u svemu  im pomagati i dati im priliku da se sami brinu za one stvari za koje su dovoljno odrasli.

Ovaj članak možete pronaći na:

http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-se-djeca-nose-s-kritikom/