CRTAM TI PRIČU – DJEČJI CRTEŽ

Autorica Suzana Mihalić u ovom članku govori o važnosti i fazama dječjeg crteža, te o upotrebi istog u psihologiji.

Zanimljivo je koliko dječiji crtež može otkriti o dječjem psihičkom stanju, te njegovoj inteligenciji. Također može puno pomoći u otkrivanju djetetovih problema i strahova nakon teškog traumatičnog događaja.

Dječji crtež sredstvo je komunikacije djeteta i okoline, njime dijete sazrijeva i predstavlja ugodnu aktivnost. Može se podijeliti u četiri faze razvoja. U prvoj fazi koja se naziva faza šaranja ili slučajni realizam, a traje od 1.-3. godine, dijete crta zbog ugode u motoričkim aktivnostima i nekontroliranim pokretima. U ovoj fazi djetetov crtež nije prepoznatiljiv, te ga treba pustiti da uživa u šaranju i ne  usmjeravati ga na crtanje određenih oblika. Druga faza je faza simboličkog crtanja ili neuspjeli realizam traje od 3.-6. godine djetetova života. U njoj se javlja ideja i namjera da se nešto nacrta. Dijete boje korisi emocionalno, te u prvi plan stavlja najvažnije detalje dok su ostali sa strane ili ih uopće nema. Pred kraj ove faze djeca pažnju posvećuju detaljima u kojima se javljaju izobličenja i pretjerivanja. Treća faza odnosno faza realističnog crtanja jako je važna jer djeca u njoj oponašaju drugu djecu te crtaju ono što vide. Crtež je realističan i bogat detaljima, te nema prostorne perspektive. Većina djece ostaje u ovoj fazi. U četvrtu fazu, koja se naziva faza umjetničkog crtanja, ulaze samo izuzetno talentirana i zainteresirana djeca ili djeca koja imaju specifične sposobnosti.

Dječiji crtež može se koristiti i u psihologiji kao dijagnostičko i terapijsko sredstvo. Ono može kao dijagnostičko sredstvo biti pokazatelj motoričkog, intelekualnog i kognitivnog razvoja, te zrelosti. Ne može se reći da postoji crtež ili neki element koji pokazuje određenu djetetovu emociju, ali postoje zakonitosti pri interpretaciji koje mogu ukazivati na njihove osjećaje. Pa tako veličina pojedinog člana obitelji ili prijatelja  govori o njegovoj važnosti i dominantnosti, isto tako crnom bojom djeca najčešće crtaju stvari ili osobe koje su im nesimpatične ili mračne. Ne treba brzati sa tumačenjem crteža. Uvijek treba sagledati kontekst u kojem je crtež nacrtan i  pitati dijete  što je nacrtalo. Kao terapijsko sredstvo crtež pomaže u otkrivanju djetetovih osjećaja i strahova nakon neke velike traume.

Kao buduću učiteljicu zainteresiralo me što nam sve crtež može reći o djetetovim osjećajima, problemima, te njegovom intelektualnom, motoričkom i kognitivnom razvoju. Smatram da je jako važno pratiti djetetove osjećaje. Ponekad djeca iz nekog svog razloga ne žele reći što ih muči no to možemo otkriti iz njihovih crteža. Crtež im može puno pomoći u izražavanju njihovog mišljenja i viđenja svijeta, te im razvija kreativnu stranu mozga. S crtežom imaju više mogućnosti za izražavanjem i lakše im je nego kad ih neko ispituje o problemima ili osjećajima. Mislim da bi se djecu trebalo poticati na  više crtanja i kombiniranja boja jer tako laše uočavaju i na zanimljiviji   način se  suočavaju  sa mnogim  situacijama s kojima se  susreću svakodnevno.

Ovaj članak možete pronaći na:

http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/crtam-ti-pricu-djecji-crtez/