UTJECAJ PROBLEMSKE NASTAVE NA AKTIVNOST UČENIKA U NASTAVI PRIRODE

Autprica članka "Utjecaj problemske nastave na aktivnost učenika u nastavi prirode" je Lidija Pecko.

Kao buduća učiteljica mislim da su sadržaj nastave i način na koji se ona provodi te metode koje koriste učiteljice jako važni u motiviranju učenika. Problemska nastava može biti jako motivirajuća za djecu jer sami moraju naći rješenje za određeni zadatak. Njihova motiviranost uvelike utječe na njihovu aktivnost na nastavi te na kvalitetu izvođenja zadataka. Mislim da se nastava prirode također može provesti rješavanjem probema odnosno kao problemska nastava i to je razlog zbog kojeg sam za osvrt odabrala baš ovaj članak.

U istraživanju je sudjelovalo 409 učenika drugog razreda osnovnih škola i 100 učitelja razredne nastave. Provedeno je u tri županije Požeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj te Osječko-baranjskoj. Prosječna starosna dob ispitanika je 8 godina. Cilj istraživanja je empirijska analiza povezanosti problemske nastave i aktivnosti učenika u nastavi prirode u odnosu na predavačku nastavu. Rezultati su pokazali da su učenici aktivniji primjenom problemski orijentirane nastave, u odnosu prema predvačkoj nastavi. akođer je vidljivo da se uporabom problemske nastave postiže veća količina znanja nego predavačkim načinom te su učenici motiviraniji za učenje, a učitelji smatraju da problemsku nastavu nije teško organizirati.

Smatram da je jako važno da u natavi sudjeluju svi učenici te da mogu iskazati svoje mišljenje i posavljati pitanja bez straha ili srama. Upravo takvim, aktivnim, sudjelovanjem u nastavi učenici lakše i učinkvitije stejču nova znanja. Mislim da problemska nastava učenicima omogučuje upravo takvo aktivno i učinkovito stjecanje znanja te im pruža međusobnu interakciju i zajedničko kao i individualno dolaženje do rješenja problema. Kvalitetno organizirana nastava pruža uspješnost i zadovoljstvo kako učenika tako i učitelja.

Kako bih potaknula na komentiranje osvrta na članak posatvit ću par pitanja:

•  Smatrate li da aktivnim sudjelovanjem učenik stječe veću količinu znanja?
• Mislite li da je predavačka nastava monotona te da bi se trebalo što više uvoditi problemsko organiziranje nastave?

Cijeli članak: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=227287

VALIDACIJA HRVATSKE VERZIJE LJESTVICE SOCIO-EMOCIONALNE DOBROBITI I OTPORNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE

Autori članka "Validacija hrvatske verzije ljestvice socio-emocionalne dobrobiti i otpornosti predškolske djece" su Sanja Tatalović Vorkapić i Darko Lončarić.

                     

Svi znamo koliko je važno da odgajateljice i odgajatelji znaju dobro procijeniti djecu svoje vrtićke grupe. Veoma je važno da mogu uočiti kada im je neka igra ili neka druga aktivnost dosadna ili zabavna te da vide kakvog su raspoloženja. Upravo zbog tog razloga sam odlučila napraviti osvrt na ovaj članak, kako bi ukazala na važnost pravilne procjene odgajatelja.

 

U istraživanju je sudjelovalo 112 odgajateljica koje su primjenom Ljestvice socio-emocionalne dobrobiti i otpornosti procjenjivale ukupno 1792-oje djece od kojih je 939 djevojčica i 853 dječaka u dobi od 1. do 7. godine. Provele su se u tri županije Primorkos-goranskoj, Istarskoj te Zagrbačkoj. Odgajatelji su odabrani kao prigodni uzorak zaposlenih odgajatelja u različitim dječjim vrtićima. Cilj ovog rada bio je validacija hrvatske verzije njemačke ljestvice socio-emocionalne dobrobiti i otpornosti koja će mjeriti jedan aspekt dobrobiti predškolske djece, odnosno socio-emocionalnu dobrobit i psihološku otpornost i u tom kontekstu ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Socio-emocionalna dobrobit i psihološka otpornost mjerene su u 6 kategorija: Uspostavljanje kontakta i socijalne vještine, Samokontrola i promišljenost, Asertivnost, Emocionalna stabilnost i suočavanje sa stresom, Orijentiranost na zadatak te Uživanje u istraživanju. Rezultati su pokazli da su sve kategorije pokazale vrlo visoku i zadovoljavajuću razinu podudarnosti te kako su odgajateljice procijenile da su sve dimenzije ljestvice značajno razvijenije kod djevojčica nego kod dječaka.

Smatram da je vrlo važna dobra i pravila procjena odgojitelja te da im ona uvelike može pomoći u planiranju rada sa djecom na individualnoj i grupnoj razini, davanju objektivne povratne informacije roditeljima o razvoju djeteta te kreiranju različitih prevencija i rano-intervencijskih programa rada s djecom predškolske dobi. Mislim da to može puno pomoći u lakšem radu s djecom, a ono najvažnije je da su djeca sretnije ako im se organizira prikladna igra ili neka druga aktivnost.

Kako bih potaknula na komentiranje osvrta na članak posatvit ću par pitanja:

•  Smatrate li da je pravilna procjena odgojitelja važna?
• U kolikoj mjeri je ona doista bitna?
• Mislite li da se pravilnom procjenom može odabrati prava aktivnost za dijete ovisno o njegovom raspoloženju te psihičkoj i fižičkoj razvijenosti?

u   Cijeli članak: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=193745